Period Kraljevine Jugoslavije
Raspadom Austro-Ugarske monarhije južnoslavenske zemlje Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina koje su bile u njenom sastavu formirale su Državu Slovenaca, Hrvata i Srba 29. X 1918. godine u kojoj je Bosna i Hercegovina imala status federalne jedinice. Zbog teških spoljnopolitičkih i unutrašnjih okolnosti u kojoj se našla Država SHS, bila je primorana da se ujedini sa [[Srbija|Srbijom] i Crnom Gorom 1. XII 1918. godine u jedinstvenu južnoslavensku državu (Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca).
Ulaskom Bosne i Hercegovine u ovu državu počinje sistematsko rušenje njenih državnih institucija, historijskog kontinuiteta te stradanje Bošnjačkog stanovništva.
Kraljevina SHS bila je unitarističko-centralistička država a to uređenje je sankcionirao Vidovdanski ustav donesen 28. juna 1921. godine. Ustavnim članom 135. ( u štampi nazvan “Turski paragraf”) garantovana je teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine. Dotadašnji okruzi su preimenovani u oblasti. Bosna i Hercegovina je bila podijeljena na šest oblasti: Sarajevska, Tuzlanska, Travnička, Mostarska, Bihaćka i Vrbaska. Politički život po Vidovdanskom ustavu obilježen je kaotičnošću, bezobzirnošću i represijama vladajućih krugova kao i kraljevom samovoljom. Da bi oživotvorio čisti nacionalizam kralj uvodi diktaturu 6. januara 1929. godine te donosi zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja – banovine.
Bosna i Hercegovina je podijeljena na četiri banovine: Drinsku, Vrbasku, Primorsku i Zetsku te je na taj način razbijena kao historijska cjelina jer je njeno područje ispresijecano i spojeno sa djelovima drugih južnoslavenskih zemalja. Bošnjaci su takvom podjelom u sve četiri banovine bili u potpunoj manjini. Takvo stanje ostalo je sve do 26. VIII 1939. godine kada je sporazumom Cvetković – Maček formirana Banovina Hrvatska u čiji sastav je ušlo trinaest bosanskohercegovačkih kotara (srezova) ukupne površine 11.403 km2 sa 616.997. stanovnika. Ova politika o podjeli Bosne i Hercegovine nije realizovana zbog izbijanja Drugog svjetskog rata. Kalesijsko područje od 1918.godine pa do 03. oktobra 1929. godine administrativno je pripadalo kotarevima: Vlasenica, Zvornik i Tuzla a oni su bili sastavni djelovi okruga Tuzla. Godine 1921. živjelo je ukupno na području današnje Kalesije 14.857 stanovnika. U periodu od 1895. – 1921. godine broj stanovnika na kalesijskom prostoru ukupno se povećao za 2.430 stanovnika, iz čega možemo zaključiti da je prirodni priraštaj stanovništva bio neznatan a tome su doprinijeli ratovi, iseljavanja, migracije, bolesti i dr. faktori tokom ovog perioda. Od oktobra 1929.godine izvršena je nova administrativna podjela države. Kalesijsku teritoriju činile su tri komune koje su ulazile u sastav srezova (kotara): Tuzla, Vlasenica i Zvornik sve u sastavu Drinske banovine.
Prema popisu stanovništva iz 1931. godine u pomenute tri kalesijske komune živjelo je ukupno 22.781. stanovnik što je činilo samo 1,48 % stanovnika Drinske banovine. U trenutku stvaranja zajedničke Južnoslavenske države u Bosni i Hercegovini preko 62 % privatne zemlje bilo je vlasništvo Bošnjaka. Zbog te činjenice našla se na udaru agrarne reforme koja je provođena od 1919. do 1931.godine. Od skoro dva miliona hektara površine obuhvaćene reformom u Kraljevini Jugoslaviji, 1.286.227. hektera ili 66,9 % odnosilo se na Bosnu i Hercegovinu. Agrarna reforma poslužila je kao sredstvo za jednostrano obezvlašćivanje Bošnjaka i postizanje određenih nacionalno političkih ciljeva. Područje Kalesije bilo je meta navedene reforme što su najviše osjetili kalesijski zemljoposjednici (age i begovi). Kraljevina Jugoslavija u ovom periodu nije ništa dala Bošnjacima na prostoru Kalesije, već je samo uzimala. Ekonomski i socijalni odnosi Bosne i Hercegovine u ovom periodu imali su osnovu privredne nerazvijenosti. Dominirala je apsolutno poljoprivreda kojom se bavilo preko 80 % stanovništva, taj procent povećavao se tridesetih godina XX stoljeća. Na kalesijskom području ekonomska stagnacija bila je još izrazitija. Jedino je 1926.godine izrađena četverorezredna škola u Osmacima, te su obnovljeni radovi na izgradnji pruge Tuzla – Zvornik koji su započeli još pred Prvi svjetski rat. Iste radove na pruzi prekida izbijanje Drugog svjetskog rata. Politički i ekonomski teško stanje direktno se odrazilo i na kulturne prilike ali u negativnom kontekstu na cijelu Bosnu i Hercegovinu te još izraženije na kalesijsko područje u pomenutom periodu.
