Nikad ne zaboravi Cersku

Nakon veoma uspješne promocije pred više od 400 ljubitelja knjige u Srebreniku, gradu u kojemu su nekada stolovali bosanski kraljevi, u Tuzli je za 1. juli 2008. godine zakazana promocija knjige «Nikad ne zaboravi Cersku», autora Šemsudina Šemse Salihovića. Dvanaest godina Salihovićevog upornog bilježenja, prikupljanja dokumentacije o nasaelju Cerska, te obilaženja brojnih evropskih biblioteka, kako bi se pronašao poneki isječak iz novina, porodili su izvrsnu knjigu o Cerskoj, koja je u posljednjem ratu bila centar pokreta otpora protiv agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Knjiga Šemse Salihovića, borca koji je za svoju hrabrost odlikovan «zlatnim ljiljanom», nastavak je njegove odsudne bitku za ovo herojsko podrinjsko mjesto: « Kad sam već preživio to što sam preživio – ako sam preživio i ako nisam i ja dokrajčen zajedno sa mojim saborcima koji su branili pravo naljudskost po vrletima bosanske i bošnjačke slobode – moje je bilo da ovom knjigom ostavim amanet opominjanja i podsjećanja. Jer moj strah od zaborava veći je od sveg straha koji sam prisiljen pamtiti.

Zato je na knjizi naslov koji odgovara poruci koju ona nosi», kazao je u prologu knjige autor Šemso Salihović.

U Tuzli je promovisana knjiga »Nikad ne zaboravi Cersku«, čiji je autor Šemsudin Salihović, koji je u ratnom periodu bio komandant odbrane Cerske. To je prva knjiga o Cerskoj, koja, kako je rečeno, treba biti osnov i drugim autorima za dalja istraživanja o herojskoj odbrani i teškom stradanju Cerske.

U četiri poglavlja obrađeno je stanje u Cerskoj od prije rata do njenog  pada, tu su i priče o 849 stradalih Cerana, a završava se povratkom preživjelih svojim kućama.

Promotori su posebno ukazali da je svojim stradanjem Cerska izuzetno pomogla drugim područjima da se lakše brane od agresije.

Šemsudin Šemso Salihović, rođen je 6. augusta 1964. godine u Cerskoj kao posljednje od četvoro žive djece oca Smajkana i majke Fatime. Osnovno obrazovanje stekao je u Cerskoj.

Srednju školu završio je u Vlasenici. Nakon što je odslužio vojni rok u tzv. JNA na Kosovu, radio je u rudnicima Boksita Vlasenica.

Po izbijanju agresije na BiH, priključio se grupi odvažnih mladića branilaca Cerske, a potom je,  kao jedan od hrabrijih među njima, postao komandant odbrane slobodnog područja Cerske.

U ratu su mu četnici ubili sedmogodišnjeg sina, majku, brata, mnogo saboraca, familije i prijatelja.  Više je puta teško ranjavan. Stopostotni je ratni vojni invalid. Dobitnik je odlikovanja Zlatni ljiljan i  više drugih priznanja Armije BiH.

Knjiga „Nikad ne zaboravi Cersku“ – pisana o vremenu koje se nipošto ne smije zaboraviti, a napisana u vremenu koje nameće (samo)zaborav i u kome je i mnoge časne branioce Bosne obuzeo muk poturene šutnje, autocenzure ili (slabe) proračunatosti – predstavlja časni čin i (o) poruku Bošnjacima i ostalome svijetu. Jer, Cerska nikako nije odvojiva od onoga što se smatra pod pojmom Srebrenice. Zato je ovo svjedočanstvo još bitnije.

Knjiga «Nikad ne zaboravi Cersku» koncipirana je kao monografija, u kojoj se o vlaseničkom naselju Cerska govori u četiri zasebne cjeline. U prvom dijelu koji govori o Cerskoj do 1992. godine, detaljno se i precizno oslikavaju život i tradicija ovdašnjeg stanovništva, koje je gradilo mir, suživot i toleranciju. Rat je ovom mirnom i pitomom kraju donio nesreću, mnogo smrti i boli, ali i otpor, o čemu Salihović u drugom dijelu knjige govori, kako iz pozicije komandanta jedinica Armije Bosne i Hercegovine, koje su se organizirale da pruže otpor agresiji, tako i kao čovjek koji je do rata živio na ovom prostoru i rat mu je kao i drugima uništio snove, ukrao prijatelje i članove porodice. Vrstan hroničar Šemsudin Salihović, u trećem dijelu knjige «Nikad ne zaboravi Cersku» donosi imena Cerana, ali i boraca i civila iz drugih krajeva, koji su život izgubili u ovom herojskom mjestu.

S obzirom da je izlaženju ove knjige prethodila dovoljna vremenska distanca od trinaest godina, sasvim logičnim se čini da je u četvrtom dijelu knjige Salihović napravio presjek stanja u ovom mjestu poslije rata. Cerska je naseljavala do rata oko 6.800 stanovnika. Proces povratka se smatra relativno uspjelim, ali on je u odnosu na broj predratnih žitelja zaista nedovoljan i govori u prilog činjenici da je i ovdje izvršeno neviđeno etničko čišćenje.

Profesor Rešad Hafizović je analizirajući u uvodnom dijelu potrebu i opravdanost izlaženja ove knjige zapisao kako je ona dug Bosni i brojnim žrtvama, onih koji su preživjeli: «Knjiga «Nikad ne zaboravi Cersku», sjajna monografija Bošnjaka vojnog komandanta Cerske i živog, «hodajućeg šehida» Šemsudina Šemse Salihovića, neprocjenjiv je dar našoj bošnjačkoj mladosti, dar i spomen koji će osvježavati njeno povijesno pamćenje i ulijevati joj u srce dostatnu snagu ljubavi prema trenutno «otetoj zemlji Bosni», kao i nezajažljivu potrebu da se oduzeta im tapija nad zemljom Bosnom iznova vrati onima koji su njeni baštinici i nepodmitljivi čuvari».

Šemsudin Šemso Salihović do rata je bio uposlenik Rudnika Boksita u Vlasenici. Po agresiji staje na čelo pokreta otpora, čiji je centar bila upravo Cerska. Četnici su mu ubili sedmogodišnjeg sina, majku, brata, mnogo saboraca i mnoštvo prijatelja i rođaka. Više puta je teško ranjavan i stoprocentni je ratni vojni invalid. Poslije rata on i supruga Azemina dobili su sina Mevludina. Šemso Salihović je napisavši knjigu «Nikad ne zaboravi Cersku» ostavio generacijama djelo neprocjenjive vrijednosti.

Priznanje «zlatni ljiljan» u ratu opravdao je i u miru. Kompletan prihod od prodaje knjige, čiju promociju u Tuzli organizira BMG Bosanska medijska grupa, ustupit će Fondu namijenjenom djeci bez roditeljskog staranja. A samo u Cerskoj ostalo ih je mnogo takvih.

BMG