Kalesijski informativni portal

Misimović: Htio sam tužiti Ćiru Blaževića

| Datum objave: 16. Septembar 2012.
Vrijeme: 06:06
Kalesija Online
Kalesijski informativni portal

Zvjezdan Misimović (30) bio je junak pobjeda reprezentacije Bosne i Hercegovine nad Lihtenštajnom u Vaduzu i Latvijom u Zenici. S nekadašnjim saigračem iz Volfsburga Edinom Džekom dijeli prvo mjesto na listi najboljih strijelaca državnog tima svih vremena sa 25 golova, njih dvojica, također, predvode golgetere u evropskoj zoni kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu 2014. sa po četiri pogotka…

 

Na sve ovo popularni Miske skromno kaže: “To jeste lijep osjećaj, ali je najvažnije da smo uzeli šest bodova”, te pojašnjava:

 

- Imamo dosta igrača koji znaju dati gol i koji su opasni tako da je za protivnika teško da se skoncentrira na samo jednog.

 

Posljednji uspjesi reprezentacije i Misimovićeva uloga u njima povod su za intervju s ovim sjajnim nogometašem, ali smo u otvorenom razgovoru načeli i druge, veoma zanimljive teme.

 

Misimović je rano ujutro nakon utakmice u Zenici odletio u Moskvu i, čim se smjestio u bazu Dinama, dao je intervju za “Dnevni avaz” uoči današnje utakmice. U ruskoj metropoli Miske je već godinu i po, a uz njega su supruga Stefanija i sinovi Luka i Niko.

 

 Atmosfera se malo slegla nakon utakmica s Lihtenštajnom i Latvijom. Kakvi su sada Vaši dojmovi?

 

- Obje utakmice shvatili smo vrlo ozbiljno i nije nas poremetilo kada smo primili gol protiv Latvije, ostali smo pri svom sistemu i svojoj igri. Nismo spustili glavu, što mi se veoma svidjelo. Znači, vjerujemo u sebe, znamo da imamo kvalitet, što smo na kraju i pokazali. Prije kvalifikacija, govorili smo da nam je cilj da uzmemo šest bodova iz ove dvije utakmice i ispunili smo taj zadatak. Krenuli smo dobro i rekli smo da, kada se gleda kvalitet, možemo biti prvi u ovoj grupi. Na dobrom smo putu i za tri i po sedmice očekuje nas možda i najteža utakmica u Grčkoj.

 

 Dakle, dijelite mišljenje mnogih u BiH da nikada do sada nismo imali veće šanse da odemo na Svjetsko prvenstvo.

 

- Rekao sam da smo mi, s Grčkom, favoriti u ovoj grupi. Imamo dobre šanse, dobro smo krenuli, što je isto veoma bitno, i sada idemo Grčkoj. Bez pritiska smo i, ako budemo nastupali ovako kao do sada, imamo velike šanse. Cilj nam je da kući ne dođemo praznih ruku.

 

Džeko i Vi se smjenjujete na listi najboljih strijelaca. Postoji li rivalitet među vama dvojicom?

 

- Ne postoji. Normalno je da je lijepo kada smo u vrhu, ali tu nema rivalstva. Niko na to ne misli ni u jednoj utakmici.

 

 Jeste li vas dvojica razgovarali o tome nakon utakmice?

 

- Nismo.

 

 Je li bilo slavlja poslije pobjede u Zenici?

 

- Ništa specijalno.

 

 Kako ste Vi “pod nogama” doživjeli obnovljeno Bilino polje?

 

- Super je. Baš sam sada s nekoliko igrača ovdje pogledao snimak s utakmice i oni kažu: “Kakve vi navijače imate!” U Zenici je doživljaj igrati, teren je nov, a ambijent prekrasan. Mislim da se to moglo i vidjeti na našoj utakmici.

 

 Jeste li se navikli na život u Moskvi?

 

- Rođen sam u Minhenu i odrastao sam tamo. Ovdje je sigurno drugačiji sistem života. Moskva je metropola sa petnaestak miliona stanovnika. Sigurno treba malo vremena da se navikneš, narod je drugačiji, ali lijepo je. Vidjet ćemo sada sportski kako će to ići, ali moja porodica se u Moskvi lijepo osjeća.

 

 Što se nogometa tiče, jesu li drugačiji uvjeti nego u Njemačkoj?

 

- Jesu, mislim da se to ne može uporediti. Dinamo ima novu bazu i uvjeti su dobri, ali što se tiče stadiona i publike, mnogo toga se treba poboljšati. No, počet će graditi nove stadiona za SP 2018. i nadam se da će do tada sve biti na nivou.

 

Rođeni ste u Njemačkoj, a roditelji su Vam iz BiH. Doživljate li, možda, Njemačku ipak kao svoju domovinu?

 

- Kako da to najbolje objasnim? Moji roditelji žive u Minhenu, kao i suprugini. Moja djeca su odrasla tamo, ja sam skoro cijeli život proveo u Minhenu, ali ne smiješ nikada zaboraviti odakle su tvoji. Specijalan je osjećaj i kada odem dole, u Bosnu, to se ne može uporediti. Ipak osjetiš da si ti odatle i svi tvoji, a to je nešto specijalno. Mi već sada govorimo kako ćemo za tri sedmice ponovi ići u Bosnu.

 

 Idete li u Bosansku Gradišku, rodni kraj svojih roditelja?

 

- Moj brat živi sa porodicimom u Gradišci, imamo i rođaka tamo. I moj brat je rođen u Minhenu, ali je rastao kod bake i djeda i ostao je tamo. U Gradišci sam posljednji put bio prije dvije-tri godine. Kada odem u Bosnu, to je, uglavnom, zbog reprezentacije.

 

 Imate li fudbalske uzore?

 

- Predrag Mijatović bio je neko vrijeme, kada je igrao u Realu. Poslije toga Zinedin Zidan (Zinedine Zidane).

 

Svojevremeno je Elvir Baljić poredio Vaš način igre s onim Safeta Sušića, a Pape je sada naš selektor.

 

- Kada te neko upredi sa živom legendom i možda najboljim fudbalerom Bosne i Hercegovine svih vremena, to svakako laska.

 

 Ko je Vaš najbolji prijatelj iz reprezentacije, ko Vam je cimer?

 

- Miralem Pjanić mi je cimer kada gostujemo, a kada smo u Sarajevu, sam sam u sobi. Ne mogu reći ko mi je najbolji prijatelj. Atmosfera je vrlo dobra i svako se druži sa svakim.

 

 U posljednje vrijeme iščezle su i glasine o klanovima u reprezentaciji.

 

- To je smiješno, mi smo se uvijek smijali kada smo čitali o tim klanovima. To je, možda, neko htio da unese nervozu u reprezentaciju, ali to nikad nije bilo tako.

 

 Dolazi li Vaš otac na utakmice reprezentacije BiH?

 

- Bio je nekoliko puta.

 

 Postoji li klub u kojem biste voljeli završiti karijeru?

 

- Navijam za lijep fudbal. Jedini klub je Crvena zvezda i želja bi mi bila da završim karijeru na “Marakani”.

 

 Igrali ste za mladu reprezentaciju SR Jugoslavije. Je li tačno da ste zbog nesuglasica s Vladimirom Petrovićem Pižonom izašli iz te selekcije?

 

- Igrao sam od kadeta do mlade reprezentacije. Mislim 50 utakmica. I kako je to bilo s ratom, ja sam još imao stari jugoslavenski pasoš. Mijenjali su se pasoši i tu je bilo nešto komplicirano. Trebao sam dobiti pasoš SR Jugoslavije, a u Konzulatu u Minhenu, kada su ovi iz Nogometnog saveza poslali sve, rekli su da ima toliko izbjeglica i da ne mogu tako brzo dobiti pasoš. Po meni, nisu se toliko trudili da mi pomognu u tome i onda sam odustao. Ja sam rekao OK, i mogu biti sretan što su se takve stvari desile. U životu se ništa ne desi slučajno. Možda je tada pokazan moj put. Onda je Pižon nešto izjavljivao o meni, ali OK.

 

 Vaše neigranje u uzvratnoj utakmici baraža sa Portugalom 2009. godine u Zenici i danas je za mnoge otvoreno pitanje.

 

- Tadašnji selektor Ćiro Blažević bezveze je unio nemir. On je uvijek tražio nekog krivca poslije utakmice. Da li je to bio Nemanja Supić ili… Da me optuži da sam prodao utakmicu, lobi iz RS… Iskren da budem, razmišljao sam neko vrijeme o tome da ga tužim zato što je to bilo mnogo opasno. Smiješno je da sam ja morao dokazivati da sam stvarno povrijeđen i slati nalaze novinarima. Ja sam uvijek, i kada drugi nisu htjeli, igrao za reprezentaciju i ubuduće ću, dok god budem mogao.

 

 Hasan Salihamidžić bio je spona da dođete u reprezentaciju BiH. Jeste li još u kontaku s njim?

 

- On jeste igrao glavnu ulogu u tome da dođem u reprezentaciju zajedno s tadašnjim direktorom Ahmedom Pašalićem. No, dugo se nisam čuo s Hasanom.

 

 Koji Vam je najteži trenutak u karijeri?

 

- Kada sam u Galatasaraju bio suspendiran, kao što moji bližnji znaju, bez razloga. Ja jesam čvrsta osoba, ali ipak to ostavi traga. Nije bilo lako ostati miran u to vrijeme.

 

 I, na koncu, najljepši trenutak?

 

- Kada sam s Bajernom i Volfsburgom osvojio titule.

 

 Razgovor sa psihologom

 

 Imate li neki ritual prije izlaska na zeleni teren?

 

- Imao sam ranije, da desnom nogom kročim na teren i da pretposljednji ulazim na teren… Ali, u Bohumu smo imali sportskog psihologa i razgovarao sam s njim o tome. Na kraju smo, jednostavno, došli do zaključka da su takve stvari nepotrebne, jer neću bolje igrati ako istrčavam kao, recimo, posljednji. Ali razumijem i neke igrače koji to rade. Možda to daje neku sigurnost za igru. Razumijem i jedno i drugo.

 

 Sa Stefanijom od 14. godine

 

 Supruga Stefanija velika Vam je podrška.

 

- Ona je uvijek tu. Poznajemo se i zajedno smo od 14. godine. Prošla je sa mnom sve faze u karijeri, i dobre i loše. Uvijek je uz mene, a to je veoma bitno.

 

Je li ljubomorna s obzirom na to da se oko nogometaša uvijek vrte pripadnice ljepšeg spola?

 

- Nije. Da se uslikaš s nekim, to je normalna stvar, jer ekipa bez navijača ne ide. Ne bismo mi bili tu gdje jesmo da nema navijača.

 

 Nije teško govoriti naš bolje od Pjanića i Salihovića

 

 Za osobu rođenu u Njemačkoj, prilično dobro govorite naš jezik.

 

- Nije teško pričati bolje od, recimo, Pjanića ili Salihovića. Ja se makar trudim, mislim da barem malo bolje pričam od njih dvojice.

 

avaz

Komentari

Kategorija: Kalesijske teme