Kalesijski informativni portal

Pogledajte u kakvom paklu se proizvodi iPhone 5

| Datum objave: 14. Septembar 2012.
Autor:

Novinar kineskog Shanghai Evening Posta zaposlio se u tvornici korporacije “Foxconn” u Tai Yuanu i otkrio mnogo toga o životu radnika fabrike koja proizvodi dugo očekivani “Appleov” iPhone 5.

Fabrika koju je odabrao postala je poznata po masovnom štrajku radnika u martu ove godine. Zbog, kako kaže, loših uslova za rad, tu je uspio provesti samo 10 dana.

Nakon sedam dana treninga, počeo je sa sastavljanjem prvog iPhonea 5 u mjestu gdje se planira proizvodnja 57 miliona tih aparata godišnje.

 

Do posla je došao tako što je kontaktirao kadrovsku službu tvornice. Rečeno mu je da svako ko je zdrav i posjeduje ispravne lične dokumente može aplicirati za posao. To je i učinio, a dok je popunjavao prijavu, radnik osiguranja ponudio mu je pomoć da brže dođe do zaposlenja, ako mu da 100-200 yuana.

“Foxconn” nudi smještaj za svoje zapslenike. Novinar, čiji identitet nije objavljen, spavaonicu je nazvao “noćnom morom”.

“Smrdi kao smeće i ljudski znoj. Ispred svake sobe su gomile smeća. Kada sam otvorio svoj ormarić, iz njega su izgamizali žohari. Posteljina koju su mi dali bila je prljava”.

Već prvog dana u fabrici svjedočio je incidentu. Tokom doručka, jedan od radnika je psovao, govorio da hrana ne valja te da ne očekuju da radi prekovremeno. Tiho je zaprijetio da će, prije nego što ode, oštetiti krevet na kojem je spavao.

“To bi moglo objasniti ogromnu rupu na mom krevetu”, piše novinar.

Prije prvog doručka u kompaniji, novi su radnici morali potpisati ugovor.

Narednog dana uslijedio je trening novih zaposlenika. Prikazani su filmovi o “Foxconnu” te podijeljene liste stvari za koje radnicima slijede kazne, njih 70 i, eventualne nagrade, njih 13.

“Instruktor je rekao: Možda vam nije ugodno zbog načina na koj vas tretiramo, ali to je za vaše dobro”.

Pitanja o velikoj stopi samoubistava instruktori nisu ignorisali, ali nisu bili spremni mnogo diskutovati o njima.

“Neko je prokomentarisao da će grozni životni uslovi dovesti do više samoubistava. Ja sam samo primjetio da svi prozori u spavaonicama imaju rešetke”.

Sedmog dana počeo je rad na sastavljanu popularnog mobilnog uređaja.

“Nakon treninga, tražili su da počnemo s radom, iako je već noć. Odmarati smijemo samo tokom dana. Nakon svih intenzivnih treninga i sastanaka, imao sam groznicu i tešku glavobolju. Prije nego počnem s poslom, tražio sam da posjetim bolnicu, ali tu radi samo jedan doktor, koji u isto vrijeme liječi četiri, pet pacijenata”.

Tokom vikenda organizuju se druženja radnika, na kojima se pleše.

“Domaćin zabave je uzeo mikrofon i rekao: Svi smo pod previše stresa svaki dan, a ne smijemo vrištati dok radimo. Ovjde možemo galamiti koliko god glasno želimo i osloboditi se stresa”. Jedan od ljudi s kojima dijelim sobu kaže mi kako uživa u ovim plesnim zabavama i kako je tu našao i djevojku.

Osmog dana dolazimo ispred prostora u kojem se sastavljaju uređaji. Na ulazu stoji natpis ‘područje visoke tajnosi’. Kažu nam da, ako iko na ulazu ili izlazu iz te sale na sebi ima nešto metalno, alarm će se oglasiti i na mjestu ćemo ostati bez posla. Jedan od cimera kaže mi da su njegovog prijatelja otpustili zbog USB kabla za punjenje. Kada sam prošao kroz detektor metala, čuo sam buku mašina i osjetio snažan miris plastike. Supervizor nas je upozorio: Kada sjednete, radite samo ono što vam se kaže. Konačno nam je pokazao pozadinu iPhonea 5 i rekao da trebamo biti počašćeni što je možemo proizvoditi”.

Večera se u 11 sati, a nakon ponoći nastavlja s radom. Novinar piše kako su ga često korili, kao i njegovog cimera, zato što presporo rade. Supervizor im je, ipak, priznao da rade poslove koje su inače radile žene, čiji su prsti gipkiji, no, veliki je broj radnika dao otkaz pa muškarci preuzimaju i te poslove.

“Poleđina iPhonea 5 pored mene je prolazila svake tri sekunde. Moram je uzeti i označiti četiri mjesta na njoj pa je vratiti na traku u manje od te tri sekunde i bez grešaka. Nakon nekoliko sati takvog rada počinje me boljeti vrat i mišići u rukama. Novi radnik koji je sjedio preko puta mene bio je iscrpljen i nakratko legao. Supervizor ga je vidio i kaznio time što je stajao 10 minuta u ćošku, kao nekada u školi. Radili smo non-stop, od ponoći do šest ujutru, ali morali smo ostati duže, jer traka ide i niko ne smije stati. Umirem od gladi i potpuno sam iscrpljen… Konačno smo prestali s radom u sedam ujutru.

Ponovo su nas okupili. Šef je stao ispred nas i povikao: Ko se želi odmarati rano, u pet ujutru? Tu smo da zaradimo novac! Radimo još više!

Pitao sam se ko bi normalan ćelio raditi dva sata duže za 27 juana (četiri dolara)!?

Narednog dana šefovi nas tretiraju na isti način i svi smo bijesni. Svaki put kada neko od nas uzme jedan dio iPhonea 5, bacimo ga na traku i psujemo, kako bismo se oslobodili stresa.

Stariji kolega savjetuje da s radom prestanemo u pet, iako supervizori insistiraju da ostanemo duže, jer to nije protiv pravila. U mojoj grupi od 36 novih radnika, samo su dvojica uspjeli isposlovati radne uslove u skladu s propisima, koji znače odmor od 10 minuta nakon svaka dva sata posla, dok mi ostali moramo raditi non-stop sedam sati (Kraj dnevnika)”.

 Izvor: Avaz.ba

Komentari

Kategorija: Kalesijske teme