NEON Televizija - ntv@neon.ba - Redakcija: +387 62 33 00 95 - Marketing: +387 62 33 00 94

Predstavljamo Vam mladu književnicu iz Tojšića, Jasminu Ćorsuljić

... | 9. Januara 2013.
21:24
Kalesija Online

Da općina Kalesija ima mnoge kulturne, historijske, tradicionalne, vjerske i prirodne vrijednosti, možemo reći i da na svakom koraku srećemo mlade, talentovane osobe kako na poljima sporta, kulture tako i na polju “umjetnosti riječi”.

Jasmina Ćorsuljić, mlada književnica iz Tojšića, rođena je 25. septembra 1990. godine. Osnovnu školu je završila u Tojšićima, a nakon toga Gimnaziju ”Meša Selimović” u Tuzli. Trenutno je studentica Filozofskom fakultetu u Tuzli, odsjeka Njemački jezik i književnost.

Svoju prvu knjigu objavila je u novembru, 2009. godine pod nazivom “Dunjo moja”. Za svoju ljubav prema književnosti kaže da je se rodila s njom, a književni kritičari za ovu mladu i perspektivnu djevojku kažu : “Njen svijet je svijet nevinosti, dobrote i milosrđa, svi ti osjećaji koji već pomalo zamiru u svima nama.”

68612_320045384777011_1396521811_n

Kako mlada književnica reče u svojoj knjizi: “Lijepe riječi imaju u sebi nešto čarobno što liječi ili ublažuje boli, nešto ljekovito”, zaista iz razgovora s njom možemo se u to i uvjeriti.

 Koliko zapravo njene riječi govore o njoj, njenoj dobroti i umjetničkoj duši uvjerite se iz slijedećeg razgovora.

1. Kada je počela tvoja ljubav prema književnosti?

Moja ljubav prema književnosti, hmm, ne bih baš rekla da je počela, iz razloga što mi se čini da sam se rodila s tim. Znaš, kad se dijete rodi i pokaže sklonosti prema nekoj određenoj djelatnosti, eh taj je slučaj valjda bio i samnom. Od ranog djetinjastva sam pokazivala sklonosti prema umjetnosti uopšte tako da se vremenom ta ljubav iskristalisala i usmjerila u to što mi sada predstavlja veliko zadovoljstvo, ispunjenje i iscjeljenje kako napisah tamo:
”Ova hartija biješe mehlem..”

2. Gdje pronalaziš inspiraciju u svom pisanju, šta je to što te motiviše?
Inspiracija se može pronaći čim se otvore oči, doduše može i zatvorenih očiju, tada su dominantnija čula sluha, dodira, ali puno je bogatija i kad se vidi, dakle sve što vidim može inspirisati. Kako svakodnevnica, konkretne stvari, ljudi, priroda, tako i apstraktno poput problema pojedinca u današnjici i dr. Tuga, tuga je tako lijepo osjećanje, osim naravno kada smo mi ti koji trpimo. Lijepa je kad se o njoj čita i veoma je brz pokretač inspiracije. Kad je čovjek sretan nekako ta sreća uvijek traje nedovoljno dugo, prekratko, žudimo da je živimo što duže, tako da, ne da se ne može pisati o njoj, daleko od toga, ali tuga je uvijek bila jača po tom pitanju, jači pokretač.

3. Ko su tvoji uzori od bh književnika ?
Imam nekoliko uzora, ali izdvojila bih nedvojbeno najzaslužnijeg, naš cijenjeni Mehmed Meša Selimović.

4. Upoznati smo da je do sada objavljena jedna tvoja knjiga. Možeš li nas ukratko upoznati sa formom i o čemu si pisala u svojoj knjizi?
”Dunjo moja” je zbirka pripovijedaka kroz koju se prepliću različite teme poput prolaznosti i ništavosti ovosvjetskog; priče različitih ljudi, usamljene majke, bolesnika, prosjaka; motiv islamofobije, tradicionalnosti i partijarhalnosti, neravnopravnosti i nasilja nad ženama, ljubavi..

5. Sigurno postoji neko čijem sudu i kritikama prepuštaš svoje pripovijetke. Kome najviše vjeruješ u tom smislu?
Prije svih pomenula bih i ukazala zahvalu Sumejji Đurić, koja je bila kako lektor tako i prvi kritičar mom pisanom slovu, koja je mi je prije svega bila velika podrška u svakom smislu i dala veliki doprinos da moja zbirka ugleda svijetlo dana. Također tu su i moji recenzenti spisateljica prof. Alma Taletović, književnik Mehmed Meša Đedović i prof. Selma Mešanović.

6. Ti zasigurno imaš podršku svojih prijatelja i najbližih u tome što radiš. Koliko tvoj umjetnički angažman dopire do tvoje generacije?
Naravno, prije svih izdvojila bih podršku mojih dragih roditelja kojima sam i posvetila knjigu, zatim podršku sestre, brata i velikog broja prijatelja. I ovom prilikom želim ukazati veliku zahvalu od srca svima njima na ukazanoj podršci. Naročito Seadu i Mersihi Ćorsuljić koji su velikim dijelom doprinijeli da se san jedne djevojčice obistini, da se desi upravo to što sam izazvala kod čitalaca mojih pripovjedaka, pronaženje samoga sebe, osmjehe i suze, što sam našla prečicu do njihovih srca.
Što se tiče dopiranja moga pisanog slova do čitalaca, taj sud bih prepustila samim njima. Pripovjetke imaju raznolike tematike tako da se čovjek može poistovjetiti bez obzira na starosnu ili intelektulnu zrelost. Pojedine pripovjetke objavljene u zbirci napisala sam još u osnovnoj školi, a nakon toga veliki broj njih je nastao u onom periodu odrastanja, kada se u čovjeku prelama stotinu dilema i poteškoća pri pogledu oči u oči sa stvarnošću koja je takva kakva jeste, a obično je djetetu koje sada polahko svijet počinje promatrati iz perspektive zrelijeg čovjeka, jako bolna i okrutna. I tokom cijelog života izloženi smo tim unutarnjim sukobima sa samim sobom, ega i alter ega, tako da se čovjek može lahko pronaći i poistovijetiti s onim sto je zapisala ruka jedne djevojčice. Cijelo vrijeme govorim o poistovjećivanju, ne želim reći da je to uvjet vrednovanja nekoga djela, ali eto takva je valjda pomalo čovječija priroda, da lakše prihvatamo ono što je slično nama, gdje vidimo svoju sliku.

7. Možeš li nam izdvojiti neki najdraži, mali dio iz svoje knjige “Dunjo moja”?
Citati:
” Tračak moje duše živi u ovome peru što ostavlja svoje tragove po požutjeloj hartiji..”
“Ova hartija biješe mehlem što crpio je sve one bolesne klice što zaraziše me, zbog kojih bolest bolovah ja… ”
“Lijepe riječi imaju u sebi nešto čarobno, što liječi ili ublažuje boli, nešto ljekovito, zanosnu vodilju koja čovjeka uzima za ruku i pokazuje mu put kroz tamnu špilju, put ka svijetlu, prativši šapate vjetra..”
” Život je poput riznice blaga koju nam je podario Milostivi Allah, samo što nam se na oči ponekad spusti koprena, pa ne možemo vidjeti nebrojnost pruženih blagodati.”

8. Kakvi su tvoji planovi za neki naredni period?
Sada mi je prioritet da diplomiram akobogda, a što se narednog objavljivanja tiče o tome ćete biti obavješteni.

9. I za kraj ovog razgovora, imaš li neke prijedloge u pogledu afirmacije kreativnog izražaja mladih autora na našim prostorima?
Zahvaljujući situaciji ovakvoj kakva jeste u ovoj našoj lijepoj Bosni i Hercegovini, visokim standardima i lošem ekonomskom stanju, mnogi mladi su uskraćeni na mnogim poljima, tako i što se tiče objavljivanja pisanoga slova. Stoga su mnoga djela ostala neobjavljena upravo iz tog razloga što su mladi svjesni da neće biti u mogućnosti ostvariti svoj krajnji cilj, tj. da njihova pisana riječ neće ugledati svijetlo dana. Tako da veliki broj nas odustaje, nažalost.
Ovom prilikom bih poručila našim poštovanim političarima i nadležnima da daju podršku mladima koji žele da prikažu našu lijepu domovimu u što ljepšem svijetlu, da se dalje čuje i bude glasnije ono što je lijepo i pozitivno od nevolja koje nam se redaju jedna iza druge svake nove godine.

392271_115138751934343_579340525_n

Intervju sa  mladom Jasminom završit ćemo citiranjem američkog književnika: “Dobri prijatelji, dobre knjige i čista savest: to je idealan život”, a Jasmini ćemo iskreno, od srca poželjeti idealan život iz pogleda velikog književnika Marka Tvena.

Razgovarala : Edina Šahmanović

Portal ntv.ba možete pratiti i putem android aplikacije za mobilne uređaje

Komentari

Kategorija: Kalesijske teme